|
Borba za opstanak krznašica
Branioci
životinjskih prava već decenijama unazad apeluju da veštačko krzno
treba da zameni prirodno, i da se na taj način spasu životinje od
okrutne smrti. Najveći broj životinja koje ubijaju zbog njihovog
krzna uzgajaju se na farmama krzna, gdje im preti grozna smrt:
gušenjem plinom, elektrokucijom, davljenjem, trovanjem strihininom,
lomljenjem vratova, rezanjem jezika, lepljenjem jezika za zamrznute
metale kako bi na njima ostale visiti, guranjem usijanih gvozdenih
šipki u njihove anuse, i to sve nakon što su svoje živote provele u
malim, prljavim kavezima. Ove metode nisu 100 posto učinkovite, tako
da se neke životinje ‘probude’ dok im deru kožu s krznom.
U ovom trenutku sve više kampanja za životinjska prava usmereno je
na Kinu, koja izvozi najviše krzna. Čak 85% svetske proizvodnje
krzna pripada Kini.
Neke od ovih životinja su zaštićene (dabar), neke smatramo
štetočinama (lisica), a neke čak držimo kod kuće kao kućne ljubimce
(činčila).
Zakon
Zakon o dobrobiti životinja, član 7. tačka 36), kaže
da je - Zabranjeno uvoziti i prodavati životinje, odnosno sirovine i
proizvode od životinja sa kojima se postupalo suprotno zahtevima
dobrobiti životinja. Ova tačka omogućava da se u Srbiji zabrani uvoz
i trgovina krznom. Takođe, u istom članu u tački 37) se kaže da je
zabranjeno držanje, reprodukcija, uvoz, izvoz i lišavanje života
životinja isključivo radi proizvodnje krzna i kože ali tek od 1.
januara 2019. godine.
|